Siromašni Bošnjak, Srbin i Hrvat su isti

Godinu dana uoči opštih izbora, u Bosni i Hercegovini politička situacija nikad napetija. Sa jedne strane, sukob unutar Republike Srpske između vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i opozicije, a sa druge, svakodnevna politička prepucavanja među koalicionim partijama sa nacionalnim predznakom – Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića u Federaciji BiH.

Bosanskohercegovački analitičari ocjenjuju kako su na snazi retrogradne političke snage koje žele podjelu države na tri etničke teritorije.

Predsjednik tuzlanskog Foruma građana Vehid Šehić ističe kako ova ideja ne datira od jučer, već je prisutna posljednjih dvadesetak godina.

Kako kaže, sve ukazuje na to – ne poštuju se odluke Ustavnog suda, zakoni, a potpuna odgovornost, prema njegovim riječima, leži na političkim strankama.

“Bez obzira što je prestao ratni sukob, ciljevi koji su bili postavljeni kod mnogih, početkom devedesetih, se pokušavaju u mirnodopskom periodu ostvariti. Ako se kaže da Hrvati treba da žive tamo gdje je bilo Hrvatsko vijeće obrane, onda to asocira na ‘Herceg-Bosnu’ i dovodi do etničke podjele Bosne i Hercegovine. Nijedna od strana nije amnestirana odgovornosti”, ističe Šehić.

Sigurno postoje snage u bošnjačkom korpusu, ocjenjuje Šehić, koje bi željele da se “ostvari njihova ideja iz 1993. o proglašenju neke muslimanske Bosne i Hercegovine”.

“Kada prestanu da važe ideologije devedesetih godina, stvorićemo pretpostavku da govorimo o Bosni i Hercegovini kao o jednoj državi koja će biti decentralizovana, u kojoj će se poštivati sva ljudska i građanska prava, u kojoj ćemo biti jednakopravni, u kojem će nosilac suvereniteta biti građanin, državljanin BiH, u kojem će ostvariti sav set prava, a mislim na etički, religiozni identitet. I ako analiziramo ponašanje i postupke ne treba biti dovoljno pametan i mudar, pa shvatiti da je na djelu etnička podjela BiH”, poručuje Šehić.

Sa ovakvom ocjenom se slaže i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju Žarko Papić. On navodi da su na političkoj sceni stranke koje su “kartelske, interesne, polumafijaške organizacije” i koje etničku podjelu traže da bi zadržali svoje interese nad određenom teritorijom.

“Bojim se da ćemo mi godinu dana do izbora jedva preživjeti, od konflikata koji će se proizvoditi na sve moguće načine. Sa druge strane, mislim da je svima stalo do neke podjele. Kada je riječ o Bakiru Izetbegović, želi da dođe do podjele do tzv. fildžan države, ali da ne bude on kriv. Osnovni problem je struktura političkih partija, tako da se građansko i nacionalno mogu objediniti samo ako se u predizbornim programima u prvi plan stave socijalne teme”, navodi Papić.

“Bosna i Hercegovina je zemlja siromašnih. Četvrtina stanovništva je siromašna. Između siromašnog Bošnjaka, siromašnog Hrvata i siromašnog Srbina mnogo je više zajedničkog nego što su njihove nacionalne razlike. Ako se ne artikuliše to što je zajedničko, tada bi se moglo definitivno desiti ozbiljne promjene na političkoj sceni Bosne i Hercegovine”, ističe Papić.

I profesorica na sarajevskom univerzitetu Lamija Tanović vjeruje kako građanska opcija još nije izgubila borbu sa nacionalizmima u zemlji.

Istovremeno, ona ukazuje i na to da su građani apatični i nemaju snage da vjeruju kako će se nešto na bolje promijeniti.

“Međutim, sve zavisi od toga hoće li građanske partije uraditi neke istorijske korake koje do sada niko od njih nije bio u stanju da uradi. Ukoliko bi se razvila ideja o Bosni i Hercegovini kao građanskoj državi u narednih nekoliko sedmica, onda ima nade. Inače, ne znam šta će biti sa nama”, navodi Tanović.

Žarko Papić tvrdi da Bosni i Hercegovini trebaju “nova lica, nešto radikalno, novi programi kod opozicije”.

“Ne možete vi probuditi građane bilo koje nacije tako što ćete držati pres-konferencije. Kada ste vidjeli da je neko iz takozvanih socijaldemokratskih partija otišao u štrajk među radnike? Kada ste vidjeli da neko od njih ima radnika iz proizvodnje koji može neposredno iznijeti šta ga boli? Normalne artikulacije nečeg novog imate samo među nekoliko analitičara u zemlji, a među tim partijama toga nema. Živo se nadam da će se tu nešto promijeniti”, riječi su Papića.

Malo je onih koji vjeruju da će se nešto drastičnije promijeniti i na izborima za godinu dana. Prije svega što, kako kaže Vehid Šehić, još nisu promijenjene uredbe Ustava, nije provedena odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, u kojoj se, i pored tri konstitutivna naroda, daje pravo i drugima da se kandiduju na izborima.

“A onda kada se promijeni Ustav, promijeniće se u temeljnim odredbama Izborni zakon BiH koji je diskriminatorski, jer je u skladu sa diskriminatorskim Ustavom. Vjerovatno će i Evropska unija imati u budućnosti jedan drugačiji odnos prema vlastima u Bosni i Hercegovini, koji su vrlo slatkorječivi kada su u pitanju evropski standardi, ali kada ih treba pretočiti u naš svakodnevni život, onda se pojavljuje taj famozni vitalni nacionalni interes i vrlo često ga zloupotrebljavaju predstavnici političkih stranaka koje svoju političku filozofiju baziraju na tom nacionalnom interesu”, zaključuje Šehić.